IZ UKRAJINSKO - HRVATSKIH VEZA

Zagreb church - St Mark
Povijest drevne i moćne Ukrajine povezana je sa poviješću mnogih drugih država i naroda. Jedan od tih taroda bili su Hrvati. Etnonim «Hrvat» svojim korijenima mogao biti povezan s prostorom Ukrajine još od prastarih vremena. Veze su se mogle održavati između zapadnoukrajinskih i hrvatskih regija, na što upućuje niz srodnosti u toponimiji, etnologiji i dr. Cilj projekta je istraživanje i pronalaženje povijesnih veza između dviju država.
U projektu predstavljene knjige Juraj Križanić i Ukrajina, Hrvatska ševčenkiana, Ivan Franko i hrvatska kulturna baština, Slavist i imperiji. Vatroslav Jagić između Galicije, Malorusije i Ukrajine, Ukrajinsko-hrvatske književne poredbe, snimka intervjua Povijesne veze između Ukrajinaca i Hrvata te brojni tematski članci.
Ukrajinsko-hrvatske književne veze sežu u rani srednji vijek, jer izvori upućuju na pretpostavku da bi etnonim »Hrvat« svojim korijenima mogao biti povezan i s prostorom Ukrajine još od predslavenskih vremena.
Окреслено низку питань, що пов’язані з необхідністю комплексного, міждисциплінарного вивчення комунікацій між простором сучасної Хорватії та України в давні часи – дослов’янського і слов’янського періоду.
Povijesni razvoj ukrajinske književnosti u određenim razdobljima sadrži niz pojava, zakonitosti koje imaju analogije u hrvatskoj književnosti, što zahtijeva dosljednu primjenu poredbenoga pristupa u kontaktno-genetskim i tipološkim istraživanjima.
TET Kijev – Kijev, 2002 (predstavlja udruga Hrvatsko-ukrajinska suradnja), Zagreb, 2016.
42:00

JURAJ KRIŽANIĆ I UKRAJINA

Za boravka u Ukrajini Križanić je ušao u srž problema koji će dugo ostati problematičan i neriješen, a takav ostaje i danas − to je problem crkvenog jedinstva koji je doveo do stvaranja Ukrajinske grkokatoličke crkve. Zalaganjem za to jedinstvo, Križanić je djelovao u duhu svojega doba u kojem se formirala neka vrsta barokne unije u koju je ušla i Ukrajina. Ukrajinci i Hrvati su, zapravo, sudjelovali u formiranju europske unije, crkvene i državne, te su radili na izravnom i ravnopravnom uključivanju slavenskoga prostora u općeeuropsko jedinstvo. Ukrajinski su grkokatolici u povezivanju s Rimom vidjeli mogućnost ulaska u zapadnoeuropski prostor, što su i uspjeli, potvrdom čega je nastanak ukrajinskoga baroka. Osim toga vidjeli su mogućnost jačanja partnerstva s Rimom. U takvim idejama pronašli su najbolje sugovornike i partnere u Hrvatima. Križanićev životni put svjedoči da je njegova ideja o povezivanju Crkava i slavenstva imala podršku i razumijevanje ukrajinskoga društva. To govori o tipološkoj srodnosti ciljeva u kulturama i književnostima predstavnika baroknog slavizma kod Hrvata i Ukrajinaca. Ta ideja je više srednjoeuropska nego ideja Zapada ili Istoka, više nedržavnih nego državnih naroda. Ona je pridonijela povezivanju ukrajinskih i hrvatskih pisaca, intelektualaca i predstavnika Crkve.

JURAJ KRIŽANIĆ: ČLANCI

“Jevgenij Paščenko dobro je poznat u našim filološkim krugovima, ali i izvan njih jer se bavio i zonama koje značajno probijaju granice filologije i zalaze u crkvenu i opću povijest, u etnologiju i druge znanstvene discipline.”
U povijesti hrvatske politologije često se prešućuje da je Hrvatska imala političkog mislioca baroka na europskoj i svjetskoj razini. Bio je to Juraj Križanić, pisac, jezikoslovac, političar, svećenik, ekumenist i zagovornik slavenskog jedinstva, koji je bio jedan od mostova između europskog Zapada i Istoka.
Juraj Križanić, hrvatski pisac, jezikoslovac, političar, svećenik, ekumenist i zagovornik slavenskoga jedinstva, jedan je od mostova europskoga Zapada i Istoka.
Жизнь и деятельность Юрия Крижанича как яркого представителя идей барочного славизма рассматриваются в контексте связей с украинской культурой XVII в.
Найзначнішими мовознавчими досягненнями хорватського ерудита XVII ст. Юрія Крижанича були написані під час сибірського заслання граматичні праці, побудовані на порівнянні слов’янських мов.
Мовознавчий доробок українських філологів, особливо граматичні, лексикографічні праці становили прояв культури європейського бароко, в яке українська культура робила потужний внесок.
Життя і діяльність Юрая Крижанича (Juraj Križanić, 1618-1683) належить до константних тем слов’янознавства.

Taras Ševčenko
i Hrvatska

Fenomen Tarasa Ševčenka je u tome da se nije pretvorio u antologijski raritet, u starinsku ikonu, nije izgubio aktualnost. Autor jedinstvene zbirke Kobzar i nadalje, kao i u prethodnim razdobljima, posebice danas, kao da nije dobio odgovor na sva pitanja upućena Ukrajini, njezinim neprijateljima i prijateljima. Razlog je i u tome da je i dalje ostalo aktualnim ono što je glavni sadržaj pojave Ševčenka i njegova pjesništva – viđenje njegove Ukrajine u krugu naroda, slobodnih, novih. To je vizija Ukrajine ispunjene blagostanjem, da ostvari svoj poziv – da bude zemlja sretnoga naroda u kojemu nacionalno biće živi svoj procvat u cjelokupnom oslobođenju nacije…
U središtu pozornosti je poema (romantički ep) prve polovice 19. stoljeća s temom nacionalnoga oslobođenja.

IVAN FRANKO
I HRVATSKA

U monografiji se na temelju stvaralačke baštine Ivana Franka i manje poznatih izvora i korespondencije prate njegove veze s Hrvatskom. Kroz zasebna se poglavlja pojašnjava znanstvenikov boravak u hrvatskim lječilištima – Lipiku i Lovranu, opisuju njegovi znanstveni interesi prema hrvatskoj kulturi te međusobni odnosi s vodećim hrvatskim ličnostima. Posebno mjesto u studiji zauzima opis međusobnih odnosa Ivana Franka s hrvatskim slavistom Vatroslavom Jagićem.

VATROSLAV JAGIĆ IZMEĐU GALICIJE, MALORUSIJE I UKRAJINE

Povijest slavistike razvijala se u uvjetima imperijalnih ideologija. Ovaj faktor utjecao je na to da su se znanstvenici okrenuli slavenskim kulturama koje su imale status kolonija. Jedan od primjera toga je odnos slavističkih znanstvenika iz 19. stoljeća prema Ukrajini. Vatroslav Jagić primjer je dvosmislenog odnosa prema ukrajinskim pitanjima. Kao Hrvat bio je naklonjen Ukrajini, što je bilo tipično za hrvatsku inteligenciju. Istodobno kao političar, nije se mogao riješiti ruske ideologije u odnosu na ograničenje neovisnosti Ukrajine. Ali kao filolog učinio je jako puno u predstavljanju ukrajinskog jezika i književnosti toga doba.

IZ UKRAJINSKO-HRVATSKIH POREDBI

Knjiga je nastala s težnjom upućivanja na značajnu i nedovoljno proučenu temu hrvatskoukrajinskih poredbi u književnosti. One se daju promatrati na razini različitih kulturnih epoha i pojava, stilskih izražaja te mogu pružiti spoznaje korisne za povijest nacionalnih književnosti, za slavistiku i komparatistiku.
Potonja se kao jedna od osnovnih disciplina vezanih za proučavanje literature, zajedno s poviješću i teorijom književnosti, u različitoj mjeri približavala predočenoj temi u ukrajinskoj i hrvatskoj znanosti. Metode i rezultati istraživanja u ukrajinskoj filologiji, o čemu se govori u knjizi, upućuju na zaključak o perspektivnosti takvih proučavanja.
Tema povezanosti Matoša s ukrajinskom problematikom do sada nije bila predočena u opsežnoj literaturi o tom piscu, što odražava opće stanje kompariranja ukrajinske i hrvatske moderne.
У необхідності порівняльного дослідження української і хорватської літератур відзначено окремі аспекти, зокрема періоду романтизму і реалізму.
Алексанадр Флакер належав саме до того величного архіпелагу – великий вченийславіст, представник світової україністики.
Історична доля Хорватії значною мірою близька до України, в першу чергу прагненням до незалежності, що віками було ідеалом духовної культури наших народів.

IZ UKRAJINSKO - HRVATSKIH VEZA

Povijest drevne i moćne Ukrajine povezana je sa poviješću mnogih drugih država i naroda. Jedan od tih taroda bili su Hrvati. Etnonim «Hrvat» svojim korijenima mogao biti povezan s prostorom Ukrajine još od prastarih vremena. Veze su se mogle održavati između zapadnoukrajinskih i hrvatskih regija, na što upućuje niz srodnosti u toponimiji, etnologiji i dr. Cilj projekta je istraživanje i pronalaženje povijesnih veza između dviju država.
U projektu predstavljene knjige Juraj Križanić i Ukrajina, Hrvatska ševčenkiana, Ivan Franko i hrvatska kulturna baština, Slavist i imperiji. Vatroslav Jagić između Galicije, Malorusije i Ukrajine, Ukrajinsko-hrvatske književne poredbe, snimka intervjua Povijesne veze između Ukrajinaca i Hrvata te brojni tematski članci.
Ukrajinsko-hrvatske književne veze sežu u rani srednji vijek, jer izvori upućuju na pretpostavku da bi etnonim »Hrvat« svojim korijenima mogao biti povezan i s prostorom Ukrajine još od predslavenskih vremena.
Окреслено низку питань, що пов’язані з необхідністю комплексного, міждисциплінарного вивчення комунікацій між простором сучасної Хорватії та України в давні часи – дослов’янського і слов’янського періоду.
Povijesni razvoj ukrajinske književnosti u određenim razdobljima sadrži niz pojava, zakonitosti koje imaju analogije u hrvatskoj književnosti, što zahtijeva dosljednu primjenu poredbenoga pristupa u kontaktno-genetskim i tipološkim istraživanjima.
TET Kijev – Kijev, 2002 (predstavlja udruga Hrvatsko-ukrajinska suradnja), Zagreb, 2016.
42:00

JURAJ KRIŽANIĆ I UKRAJINA

Za boravka u Ukrajini Križanić je ušao u srž problema koji će dugo ostati problematičan i neriješen, a takav ostaje i danas − to je problem crkvenog jedinstva koji je doveo do stvaranja Ukrajinske grkokatoličke crkve. Zalaganjem za to jedinstvo, Križanić je djelovao u duhu svojega doba u kojem se formirala neka vrsta barokne unije u koju je ušla i Ukrajina. Ukrajinci i Hrvati su, zapravo, sudjelovali u formiranju europske unije, crkvene i državne, te su radili na izravnom i ravnopravnom uključivanju slavenskoga prostora u općeeuropsko jedinstvo. Ukrajinski su grkokatolici u povezivanju s Rimom vidjeli mogućnost ulaska u zapadnoeuropski prostor, što su i uspjeli, potvrdom čega je nastanak ukrajinskoga baroka. Osim toga vidjeli su mogućnost jačanja partnerstva s Rimom. U takvim idejama pronašli su najbolje sugovornike i partnere u Hrvatima. Križanićev životni put svjedoči da je njegova ideja o povezivanju Crkava i slavenstva imala podršku i razumijevanje ukrajinskoga društva. To govori o tipološkoj srodnosti ciljeva u kulturama i književnostima predstavnika baroknog slavizma kod Hrvata i Ukrajinaca. Ta ideja je više srednjoeuropska nego ideja Zapada ili Istoka, više nedržavnih nego državnih naroda. Ona je pridonijela povezivanju ukrajinskih i hrvatskih pisaca, intelektualaca i predstavnika Crkve.

JURAJ KRIŽANIĆ: ČLANCI

“Jevgenij Paščenko dobro je poznat u našim filološkim krugovima, ali i izvan njih jer se bavio i zonama koje značajno probijaju granice filologije i zalaze u crkvenu i opću povijest, u etnologiju i druge znanstvene discipline.”
U povijesti hrvatske politologije često se prešućuje da je Hrvatska imala političkog mislioca baroka na europskoj i svjetskoj razini. Bio je to Juraj Križanić, pisac, jezikoslovac, političar, svećenik, ekumenist i zagovornik slavenskog jedinstva, koji je bio jedan od mostova između europskog Zapada i Istoka.
Juraj Križanić, hrvatski pisac, jezikoslovac, političar, svećenik, ekumenist i zagovornik slavenskoga jedinstva, jedan je od mostova europskoga Zapada i Istoka.
Жизнь и деятельность Юрия Крижанича как яркого представителя идей барочного славизма рассматриваются в контексте связей с украинской культурой XVII в.
Найзначнішими мовознавчими досягненнями хорватського ерудита XVII ст. Юрія Крижанича були написані під час сибірського заслання граматичні праці, побудовані на порівнянні слов’янських мов.
Мовознавчий доробок українських філологів, особливо граматичні, лексикографічні праці становили прояв культури європейського бароко, в яке українська культура робила потужний внесок.
Життя і діяльність Юрая Крижанича (Juraj Križanić, 1618-1683) належить до константних тем слов’янознавства.

Taras Ševčenko
i Hrvatska

Fenomen Tarasa Ševčenka je u tome da se nije pretvorio u antologijski raritet, u starinsku ikonu, nije izgubio aktualnost. Autor jedinstvene zbirke Kobzar i nadalje, kao i u prethodnim razdobljima, posebice danas, kao da nije dobio odgovor na sva pitanja upućena Ukrajini, njezinim neprijateljima i prijateljima. Razlog je i u tome da je i dalje ostalo aktualnim ono što je glavni sadržaj pojave Ševčenka i njegova pjesništva – viđenje njegove Ukrajine u krugu naroda, slobodnih, novih. To je vizija Ukrajine ispunjene blagostanjem, da ostvari svoj poziv – da bude zemlja sretnoga naroda u kojemu nacionalno biće živi svoj procvat u cjelokupnom oslobođenju nacije…
U središtu pozornosti je poema (romantički ep) prve polovice 19. stoljeća s temom nacionalnoga oslobođenja.

IVAN FRANKO
I HRVATSKA

U monografiji se na temelju stvaralačke baštine Ivana Franka i manje poznatih izvora i korespondencije prate njegove veze s Hrvatskom. Kroz zasebna se poglavlja pojašnjava znanstvenikov boravak u hrvatskim lječilištima – Lipiku i Lovranu, opisuju njegovi znanstveni interesi prema hrvatskoj kulturi te međusobni odnosi s vodećim hrvatskim ličnostima. Posebno mjesto u studiji zauzima opis međusobnih odnosa Ivana Franka s hrvatskim slavistom Vatroslavom Jagićem.

VATROSLAV JAGIĆ IZMEĐU GALICIJE, MALORUSIJE I UKRAJINE

Povijest slavistike razvijala se u uvjetima imperijalnih ideologija. Ovaj faktor utjecao je na to da su se znanstvenici okrenuli slavenskim kulturama koje su imale status kolonija. Jedan od primjera toga je odnos slavističkih znanstvenika iz 19. stoljeća prema Ukrajini. Vatroslav Jagić primjer je dvosmislenog odnosa prema ukrajinskim pitanjima. Kao Hrvat bio je naklonjen Ukrajini, što je bilo tipično za hrvatsku inteligenciju. Istodobno kao političar, nije se mogao riješiti ruske ideologije u odnosu na ograničenje neovisnosti Ukrajine. Ali kao filolog učinio je jako puno u predstavljanju ukrajinskog jezika i književnosti toga doba.

IZ UKRAJINSKO-HRVATSKIH POREDBI

Knjiga je nastala s težnjom upućivanja na značajnu i nedovoljno proučenu temu hrvatskoukrajinskih poredbi u književnosti. One se daju promatrati na razini različitih kulturnih epoha i pojava, stilskih izražaja te mogu pružiti spoznaje korisne za povijest nacionalnih književnosti, za slavistiku i komparatistiku.
Potonja se kao jedna od osnovnih disciplina vezanih za proučavanje literature, zajedno s poviješću i teorijom književnosti, u različitoj mjeri približavala predočenoj temi u ukrajinskoj i hrvatskoj znanosti. Metode i rezultati istraživanja u ukrajinskoj filologiji, o čemu se govori u knjizi, upućuju na zaključak o perspektivnosti takvih proučavanja.
Tema povezanosti Matoša s ukrajinskom problematikom do sada nije bila predočena u opsežnoj literaturi o tom piscu, što odražava opće stanje kompariranja ukrajinske i hrvatske moderne.
У необхідності порівняльного дослідження української і хорватської літератур відзначено окремі аспекти, зокрема періоду романтизму і реалізму.
Алексанадр Флакер належав саме до того величного архіпелагу – великий вченийславіст, представник світової україністики.
Історична доля Хорватії значною мірою близька до України, в першу чергу прагненням до незалежності, що віками було ідеалом духовної культури наших народів.