Čitao sam o Paščenku prvi put 1998. u Vjesniku koji je objavio odlomke njegove knjige o vezama Hrvata s Ukrajinom.
Kasnije je Jevgenij došao u Sisak kao član misije OSCE. Tada je počelo naše dugo prijateljstvo bolno prekinuto 8. svibnja 2021.
Jevgenij bio je vizionar u svojoj struci. Volio je prirodu, more, tišinu, biljke, jednostavnost. Njegov put od rođenja u Gulagu do diplomatske i akademske karijere je primjer tihe upornosti i iznimnog talenta.

Dragi moj prijatelju, Evgenij
Oduvjek si bio dragi gost, raspoložen za razgovor o vinogradu, slikarstvu i o Ukrajini. Tvoj dolazak nedeljom u Zelinu, u galeriju gdje su i slike tvojih dragih Ukrajinskih slikara, bio je znak da ćemo imati svećano druženje. Uvijek si bio veseo, pričao si samo vedre, lijepe teme.
Volio si naše Jadransko more. Povljanu, gdje si dolazio sa svojim prijateljima, slikarima. A danas nam fališ. Berba grožđa ove godine biti će bez Tebe. Ali u Tvoje ime, napraviti ćemo „Ukrajinsko druženje“.

Obraćam se Tebi, jer mi je tako lakše i toplije reći što si mi značio u tako dugom prijateljstvu.
Naš prvi susret u Ukrajinskoj ambasadi, do naših lijepih provedenih dana u berbama u Zelini, putovanju u Kijev. Upoznao si me s prijateljima iz Ukrajine, slikarima, organizirao izložbu u Kijevu. Volio si slikarstvo, književnost, prirodu i život. Pamtiti ću Te po cvijeću, kojeg si mi donosio, uz čašiću skrivene viljamovke, samo za nas.
Tvoja prijateljica Nada